Djordje Balasevic
Naposletku lyrics Naposletku… Ti si dobro znala ko sam ja Otkud sad te suze, moja mila? Rekla si da se za točak bršljan ne hvata Zalud izgužvana svila To je tako… Ne pravi od tuge nauku Mami svetlo na sledećem bregu Okopniće moj otisak na tvom jastuku Kao “jezuška” u snegu… Razbiću gitaru Crn je mrak ispunjava Odavno se svoje pesme bojim Pomera u meni one gene Dunava Pa ja tečem… i kad stojim… Ali opet… Dal’ bi ikad bila moja ti da sam vojnik u armiji ljudi? Rekla si da baš ne umem novce brojati I da je Ništa sve što nudim… Naposletku… Ti si navek znala da sam svirac Brošić što se teško pribada Da me moze oduvati najblazi Nemirac Da ću u po reči stati Da se neću osvrtati Nikada… Ređaš po vitrini fini porculanski svet Al’ ja sam figurica bez žiga Pazi… to je bajka Što ti pada na pamet? Fali ti baš ovaj cigan… Ne, mila… Tek u jesen otkriju se boje krošanja Sve su slične u leto zelene Naposletku… Ti si dobro znala ko sam ja Čemu suze, lepa ženo? Draga moja, ti si navek znala da sam pajac Moj je šešir šatra pomična Usne, tice-rugalice, a u oku tajac Da sam kaput sa dva lica Da sam Gospo’n Propalica Obična… Naposletku… Ti si navek znala da sam svirac I da je nebo moja livada Da me može oduvati najblazi Nemirac Da ću u po reči stati… Da se neću osvrtati… Nikada…
Preko 10 000 karaoka.