San o Mostaru Lyrics

Nekad mi zamiriše rijeka,
usijani kamen i zrela blatina,
onda se sjetim školskih dana,
ljubavi prve i prvih batina.

Jer u nas je sve drugačije,
kafa se peče, a hljeb se kuha,
na taj hljeb mladost miriše,
važno je bilo imati kruha.

Refren:
Jednom ću doći, ljubavi,
dok život nije rekao kraj,
da udahnem ti zrak
za onaj zadnji izdisaj.

Tad mi oprosti strašni grijeh
što ću bez tebe stariti,
tijelo nek stoji bilo gdje,
dušu ću umostariti.

K’o rijeka svoje obale,
život me kruni, dio po dio,
mijenjaš se i ti, stari moj,
al’ ja te pamtim kakav si bio.

U nas je sve drugačije,
volimo jako, volimo dugo,
tu ljubav ne razumije
kom’ nije dušu grijao jugo.

Refren:
Jednom ću doći, ljubavi,
dok život nije rekao kraj,
da udahnem ti zrak
za onaj zadnji izdisaj.

Tad mi oprosti strašni grijeh
što ću bez tebe stariti,
tijelo nek stoji bilo gdje,
dušu ću umostariti.